Na ovoj stranici objavljivati će se sve vezano uz permakulturu / permanentnu (agro)kulturu.
Pridružite nam se...
Naručitelji: Obitelj Čuljak, Čopci 41. Čučerje, Zagreb
PK Dizajneri: Cvijeta Bišćević, Miran Križanić, Gordana Dragičević, Bruno Motik
Obitelj Čuljak: Dizajn se izvodi za obiteljsku kuću u kojoj žive sa okućnicom.
Obiteljski.
(analiza postojećeg stanja kroz 5 elemenata)
(susjedi koriste bunare), NO MOGUĆA SU ZAGAĐENJA TLA (podkapacitirani sustav kanalizacije, korištenje pesticida, stočarstvo i sl.) 
Jedan od prioriteta bio je da se smanji površina koja se kosi. Također postoji želja da elementi ne zahtjevaju puno održavanja zbog nedostatka vremena. Stoga smo odustali od početne ideje da se povećava površina povrtnjaka. Ostatak okućnice maksimalno bi se iskoristio i pokrio elementima koji zahtjevaju malo održavanja: kokošinjac sa ograđenim područjem za kokoši, šumski vrt te prirodni bazen.
Umjesto povećanja postojeće površine povrtnjaka odlučili smo se za redizajn kako bismo ga učinili produktivnijim i jednostavnijim za obradu. Postojeće visoke gredice ograđene drvenim okvirima bit zamijenjene gredicama sa dvostranim pristupom (double reach) u razini tla. Gredice trebaju biti formirane tako da prate izohipse kako bi se maksimalno iskoristio potencijal hvatanja oborinskih voda u samom krajoliku.
U postojećem cvjetnjaku reducirati ćemo vrste koje imaju samo estetsku vrijednost i obogatiti ćemo ga začinskim i ljekovitim biljem. Relativna lokacija začinskog vrta na tom mjestu je idealna zbog blizine kuhinje.
Trajnice: – kadulja, ružmarin, origano, timijan, ljupčac (levisticum officinale), matičnjak (melissa), vlasac, lavanda
Jedno/dvo-godišnje (ali se same rasijavaju) – peršin, celer, krasuljica (anthriscus), korjandar (coriandrum sativum), kopar, menta, čubar (satureja hortensis), mažuran, kamilica, sljez, dragoljub (nasturtium officinale)
Još preporučujemo posijati/posaditi između (makar za prvu godinu dok se začinsko ne razraste, jer ima dosta mjesta) – jagode, salatu i rukolu za rezanje, mladi luk, češnjak, blitvu, tušt (portulaca oleracea)
Neke od ovih biljaka dobre su i za šumski vrt: npr. same se uspješno šire umjesto trave, a i privlače pčele (melisa, menta, kopar, korjandar, komorač), čubar jako je dobar uz grahorice, a dragoljub je odličan živi malč (puzavi, ne patuljasti!).
Za šumski vrt, s obzirom da već postoje voćke, a i neki grmići i divlje bilje, predlažem da se držimo neegzotičnih vrsta do kojih je lako doći. Na permablitzu ćemo napraviti "gredicu"/ ceh oko jedne voćke koju želimo zadržati (pr. rodna jabuka), te posaditi trajnice koje se same šire blizu budućeg ruba šuma/ travnjak: pr. gomolje crvenog ljiljana (haemerocallis fulva) i sapuniku (saponaria officinalis).
"Ceh" se sastoji od slijedećeg: uz samu voćku idu biljke koje rastu iz lukovice i suzbijaju travu (može vlasac, češnjak, narcise ili irisi, iako se ne jedu; opcija je i crveni ljiljan, (koji je jestiv) ali se jako širi i raste malo previsoko, a voćke su relativno male). Zatim treba u neposrednoj blizini staviti biljke koje privlače pčele i odvlače na sebe insekte nametnike (gavez (symphytum officinale), boreč (borago officinalis), matičnjak, mrtva kopriva (lamium), komorač, kopar, itd.), malčiraju tlo (gavez, boreč, dragoljub, batat, dobričica, široki trputac, rabarbara, čičoke, itd.), te one koje dovlače hranjive tvari na površinu (pr. gavez, maslačak, cikorija, trputac) ili tjeraju nametnike (kadifa). Neke od ovih biljaka su već prisutne divlje, ostale je lako posaditi ili samo prosuti sjeme, a mnoge su multifunkcionalne.
Između voćaka, recimo na pola puta, treba posaditi bazgu (privlači na sebe lisne uši, a ako se previše razraste, može se njom i malčirati), pa onda puniti prostor jestivim grmovima – lijeska, glog, lipa (ostaje grmolika ako se režu glavni izdanci), ogrozd, ribizli, drijen... Maline, kupine i kopriva trebaju ići uz ogradu. Može se posaditi i neka puzava ruža (može divlja) ili hmelj. Za lozu i kivi nije dovoljno toplo.
Za prizemni sloj "šumskog vrta" se mogu presaditi sedmolist (aegopodium podagraria), ljubičice, medvjeđi luk i jagode, iako sedmolist bolje uz rub. Pošto će barem prvih par godina ostati dosta mjesta između grmića, predlažem i prosuti sjeme blitve, raštike ili peršina – to su biljke koje lako niknu posvuda i ne treba se oko njih posebno brinuti. Problem ostaje dušik, zasad uglavnom jer ga krade trava koja raste svud uokolo. Za tu svrhu bilo bi dobro uz rub vrta posaditi johu-dvije? Ili više grmova dafine (eleagnus). A za početak, pošto još uvijek ima dosta prostora (i sunca) oko drveća, ne bi bilo loše posijati neku djetelinu kao zeleno gnojivo, a i pustiti neki grah/mahune da se penju po stablima.
Trebat će možda nabaviti i nešto gotovog komposta (iako nije nužno), a i skupiti kamenje! (u voćnjaku je hladno, pa da se akumulira toplina, a i da popuni prazna mjesta između novozasađenih biljaka).
Kokoši su životinje koje zahtjevaju relativno malo brige. Potrebno im je osigurati dovoljno velik prostor kako bi vegetacija koja im je dostupna imala mogućnosti za rast. Dakle količina kokoši na toj površini ne smije biti prevelika (2 do 3 kokoši). Kokoši će također same održavati taj dio terena te će se tako eliminirati potreba za košnjom. Područje dostupno kokošima mora biti ograđeno kako bi se zadržale u tom području te da bi se spriječio ulazak predatora (lisice i ptice grabljivice!).
Kokoši mogu funkcionirati u dobroj simbiozi s voćkama. Također se može posaditi još trajnih biljaka koje će proizvoditi hranu za kokoši na licu mjesta (potrebno ograditi dok su mlade!). Puteljak je smješten na granici između kokoši, šumskog vrta i povrtnjaka. U šumskom vrtu i povrtnjaku nastaje otpadna biomasa koja se može direktno preko ograde dati kokošima za hranu. Kompostište je također smješteno unutar ograde tako da kokoši imaju pristup. Time se postiže da kokoši čeprkaju po kompostu čime ga preokreću i ubrzavaju proces kompostiranja te se na taj način osigurava dio kokošje hrane. Također se na taj način kompost obogaćuje visoko kvalitetnim dušičnim izmetom. Tako obogaćeni kompost koristi se u povrtnjaku i šumskom vrtu te se potpuno eliminira potreba za unošenjem gnojiva izvana. Jaja su samo nusprodukt zatvorenog kruga: povrtnjak - šumski vrt - kokošinjac.
Zbog velikih problem s vjetrom, cijelu JZ i SZ stranu treba zaštititi vjetrobranom. U tu svrhu se najčešće sadi čempres jer je zimzelen, gust i zauzima relativno malo prostora. Uz čempres predlažemo da se posadi i Dafina (Eleagnus Angustifolia, zovu je i divlja maslina) jer je to ZIMZELENA BJELOGORIČNA biljka koja proizvodi velike količine peluda koji privlači pčele, a fiksira i dušik iz zraka. Lako se razmnožava iz reznica, a postoji u botaničkom i zoološkom vrtu.
Primarna svrha pčelinjaka ne bi bila proizvodnja meda već povećanje bioraznolikosti i postizanje interakcije između pčela i biljaka u šumskom vrtu i povrtnjaku. Stoga predlažemo da se pčele drže u košnici sa gornjom letvicom (top bar hive) ili tradicionalnoj pletari. Na taj način bi se intervencije u pčelinjoj zajednici svele na minimum a time i potreba za ulaganjem vremena i truda. Nusproizvod držanja pčela bilo bi ponešto delikatesnog meda u saću.
Jezerce bi se moglo koristiti i kao bazen za kupanje. Prirodni bazeni ne trebaju filtere niti kemikalije da bi se voda održala čistom. Jezerce se sastoji od dijela u kojem su biljke (koje pročišćavaju vodu) i dijela koji se koristi za kupanje. Jezerce se može puniti direktno vodom sa velike nadstrešnice sa sjeverne strane kuće. Voda iz jezerca se također može koristiti za zalijevanje ako bude potrebno. Jezerce privlači žabe, guštere i ježeve te druge beneficijalne životinjske vrste. U jezercu svakako moraju živjeti ribice (mogu biti i obične zlatne ribice) koje jedu larve komaraca.
Dugoročno bi bilo idealno svesti količinu vode koja se troši u kućanstvu na minimum. Budući da podneblje obiluje padalinama, sakupljanje kišnice za potrebe tuširanja, pranja posuđa, rublja, wc kotlića i sl. mogle bi se u potpunosti zadovoljiti kišnicom. Na terenu postoji septička jama koja se ne koristi pa bi bilo dobro istražiti mogućnost da se jama očisti i uredi za sakupljanje kišnice (vjerojatno bi bilo potrebno žbukanje i vodootporni premaz).
Idealno bi bilo napraviti zasebnu instalaciju za otpadne sive vode koje bi se mogle pročišćavati na licu mjesta pomoću biljnog pročistača. Budući da su sve otpadne vode koncentrirane na južnoj strani kuće, biljni pročistač mogao bi biti lociran na travnjaku na južnoj strani kuće.
Potrebno je provesti slijedeće mjere energetske efikasnosti: Toplinski izolirati ovojnicu kuće kako bi se potrošnja toplinske energije svela na minimum. Postojeći neefikasni sustav za grijanje lož uljem zamijeniti kotlom na biomasu (drva, sječka ili peleti) - time bi se smanjila ovisnost o fosilnim gorivima, a novčano ulaganje bi se isplatilo kroz uštedu (biomasa je značajno jeftinija od fosilnih goriva). Kruto gorivo bilo bi idealno nabaviti iz lokalnih izvora (Medvednica). Kotao na biomasu mogao bi se spojiti na postojeću instalaciju za centralno grijanje. Količina potrebne biomase mogla bi se još dodatno smanjiti ugradnjom solarnih kolektora za zagrijavanje potrošne tople vode.
Uz južnu stranu kuće mogao bi se izgraditi staklenik (zatvaranjem prostora ispod blakona i samih balkona staklenim plohama) koji bi dodatno grijao kuću za vrijeme sunčanih zimskih dana. Taj prostor bi se također mogao koristiti za uzgoj presadnica na proljeće, rani uzgoj rajčice, paprike i patlidžana te uzgoj salate zimi.
Budući da je kuća spojena već na elektro distribucijsku mrežu, otpajanje od mreže i ulaganje u vlastiti sustav za proizvodnju električne energije bio bi teško isplativ. Umjesto toga, zbog vjetrovite mikrolokacije predlažemo ugradnju vjetroturbine za proizvodnju električne energije. Ako ispitivanja pokažu da bi bilo isplativo ugraditi i vjetroturbinu veće snage, možda bi se isplatilo i prodavati električnu energiju. Ako ne, energija vjetra se svakako može iskoristiti za manje uređaje na licu mjesta kao što je vanjska rasvjeta ili pogon pumpe za cirkulaciju vode u jezercu.
Forum za permakulturu u hrvatskoj 
