Na ovoj stranici objavljivati će se sve vezano uz permakulturu / permanentnu (agro)kulturu.
Pridružite nam se...
Po prvi puta do sada, 72-satni tečaj permakulturnog dizajna organizira se u Splitu, od 29. lipnja do 8. srpnja u prostoru kluba Kocka. Ovo je prvi puta do sada da se ovakav tečaj održava na prostoru između Istre i Dubrovnika, i idealna je prilika za sve simpatizere permakulture koji gravitiraju oko Splita, da uoči godišnih odmora, ljetnih praznika i početka pravih vrućina nauče ono što več dugo očekuju...
Telegrafski definirano, permakultura je praktična integralna samoodrživost.
Jedna od malobrojnih zaista izvedivih "zasuči rukave" alternativa društvenom i ekonomskom začepljenju koje svjedočimo svakim danom sve više, permakultura je zaokružen komplet disciplina, koja nadahnjuje ljude na šest kontinenata već 40-ak godina. Ponekad nazivana i "deep ecology", ona je opisana - izvan svake otrcane fraze, kao ekološki dizajn koji oponaša prirodne procese.
Može li se permakultura naučiti i koristiti svakodnevno? Upravo u tome tečajevi odlaze korak dalje od knjiga ili jednodnevnih radionica, i idealno se na njih nastavljaju.
Tijekom 10 dana, ovaj prilično intenzivan tečaj je raspoređen na dva vikenda (cjelodnevno 10-20h) i na radni tjedan između njih u večernjim satima (17-21h), kako bi zaposleni ili studenti mogli prisustvovati.
Zadnja dva dana su rezervirana za praktične radove polaznika, a prije toga prolazi se kroz slijedeće segmente:
Na ovom tečaju vas očekuju iskusni permakulturni instruktori:
Ivan Gregov (likovni umjetnik, dugogodišnji eko-aktivist, ko-autor projekta "Urbani povrtnjak")
Bruno Motik (guru za uradi-sam energetiku, ko-autor knjige "Zeleni alati")
i Sunčana Pešak (krajobrazna dizajnerica, jedna od pokretačica GSR sistema, nekadašnja voditeljica udruga Rustica i Mreža eko-sela Balkana).
72-satni" tečaj nudi uvođenje u bogat interdisciplinarni svijet praktične održivosti, što je praksa prepoznala kao najbolji stimulans za početak praktičnog djelovanja (bavljenja permakulturom). Tako je ovaj tečaj standardiziran svugdje u svijetu. Po završenom tečaju, polaznici dobivaju međunarodno priznat certifikat.
Još važnije za polaznike jest to da kućama odlaze sa konkretnim nacrtima za vlastite projekte (npr. stan, kuća, imanje, terasa, itd), koji se razvijaju na ovom tečaju i nakon njega. Dakle cilj "72-satnog" tačaja (koji se često naziva i PDC – permaculture design course) nije toliko naučiti kako se zasadi sadnica, već nešto fundamentalnije – kako napraviti perkmaklturni dizajn, kao ishodište svakog bavljenja permakulturom.
I na poslijetku, "72-satni" PK tečaj pravo je mjesto za svakoga tko se pita o ekološkoj, ekonomskoj, energetskoj ili društvenoj sutrašnjici u kontekstu sve kriznijeg 21. stoljeća.
Nakon završenih tečajeva, često se oformljuju grupe polaznika koje nastavljaju zajednički rad na permakulturnim projektima.
72-satni tečajevi često variraju u cijeni, ovisno o okolnostima, mjestu i formatu održavanja, itd. Ovaj tečaj spada u red onih sa sniženom, pristupačnijom cijenom. Ovaj tečaj pokriva sve djelove kao i njegov europski ili svjetski ekvivalent, koji se naplaćuje preko 400 eura.
Nakon tečaja, polaznicima će biti ponuđen još jedan dan praktičnog rada izvan grada.
Puna cijena tečaja je 1280kn.
Cijena za studente i nezaposlene je 1080kn (uz potvrdu o statusu).
U cijenu su uračunati obroci tijekom dva vikenda.
Broj sudionika je ograničen na 20, a prijave se primaju do 26. lipnja.
Tečaj će se održati između od 29. lipnja do 8. srpnja. 2012. u prostorima kluba Kocka, Savska BB u Splitu.
Početak je u petak 29. lipnja u 19h.
Za više informacija i detaljniji raspored tečaja obratiti se može na mail, gdje se također može i zatražiti prijavnica: ured@permakultura.org
Naručitelji: Obitelj Čuljak, Čopci 41. Čučerje, Zagreb
PK Dizajneri: Cvijeta Bišćević, Miran Križanić, Gordana Dragičević, Bruno Motik
Permakultura je svjesno oblikovanje (dizajn) i održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava koje odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih ekosustava. Permakultura je harmonična integracija ljudi i krajolika, koji na održivi način osigurava hranu, energiju, sklonište i ostale materijalne i nematerijelne potrebe.
Permakultura je kovanica dvije riječi – permanentna agrokultura (Permanent Agriculture) koju je početkom 70-ih revitalizirao tasmanijac Bill Mollison. Riječ “Permaculture” zaštićena je autorskim pravom, a vlasnici autorskih prava su Permakulturni instituti i Kolegiji diplomanata širom svijeta. Navedene institucije brane autorsko pravo sa svrhom ujednačenog i kvalitetnog obrazovanja novih diplomanata. Institut Permakulture Hrvatske jedna je od međunarodnih ustanova – nositelja navedenog autorskog prava.
Permakultura je interdisciplinarna znanost o Zemlji. Objedinjuje mnoge klasične znanosti i usmjerava ih na brigu o Zemlji, brigu o ljudima, mudar nadzor širenja populacije i nadzor potrošnje materijalnih dobara.
Ovladavanje permakulturnim gradivom može započeti na nekom predavanju ili kraćem uvodnom tečaju, ali ono pravo započinje sudjelovanjem na tečaju koji se naziva 72-satni tečaj permakulturnog dizajna (eng. 72-hours Permaculture Design Course). Te tečajeve mogu voditi diplomirani permakulturni dizajneri iz zemlje i inozemstva, a organiziraju ih u suradnji ili neovisno. U Hrvatskoj ih je, za sada, osmero (oznaka IPH je pokraj imena onih koji su članovi Instituta permakulture Hrvatske):
Oni koji uspješno završe tečaj dobivaju međunarodni certifikat koji vrijedi svugdje u svijetu i postaju permakulturni dizajneri. No svrha tečaja je usvajanje teorijskih znanja, stjecanje praktičnih vještina i povezivanje s istomišljenicima, a ne certifikat sam po sebi.
Zatim je, uz praktičan rad na projektima uz pomoć i podršku mentora, moguće zaslužiti diplomu permakulturnog dizajnera. Tko se odluči za taj put treba zatražiti od nekog diplomiranog permakulturnog dizajnera da mu/joj bude mentor, te najmanje dvije godine od završetka 72-satnog tečaja stjecati iskustvo radom na permakulturnim projektima. Diplomu se dobiva nakon prezentacije rada na tzv. permakulturnoj konvergenciji, a to je okupljanje premakulturnih dizajnera (kako onih s certifikatom, tako i onih s diplomom) kojima permakulturni dizajner/ica koji/a želi diplomu prezentira svoj rad. Da bi diploma bila važeća osoba koja se prijavila za stjecanje diplome treba najmanje tri mjeseca prije konvergencije svoj rad predati mentoru i još jednom diplomiranom permakulturnom dizajneru koji će prisustvovati konvergenciji, kako bi oni mogli pripremiti svoje mišljenje. Nakon prezentacije, permakulturni dizajneri okupljeni na konvergenciji odlučuju o dodjeli diplome. Stjecanjem diplome permakulturnog dizajnera osoba stječe pravo da vodi 72-satne tečajeve, da se profesionalno bavi permakulturom i sudjeluje u permakulturnim projektima, te da drugim permakulturnim dizajnerima bude mentor/ica.
Detaljnije je sve opisano u publikaciji "Kako do permakulturne diplome?" (Kneja, Čakovec, 2007.) koja je dostupna ovdje.
Dodatne informacije (o permakulturnoj edukaciji u Velikoj Britaniji): - Diploma in Applied Permaculture Design, The Permaculture Association
Ljekovito bilje najsigurnije je uzgojiti sam, primjerice u vrtu ili u lončiću na balkonu, no svježe ubrano ljekovito bilje iz prirode je uvijek najbolje.
Svježe lišće može se za neposrednu upotrebu brati u bilo koje doba tijekom čitave sezone rasta, no biljke namijenjene čuvanju najbolje je ubrati na vrhuncu sezone. Najbolje je lišće skupljati ujutro, nakon što rosa ispari, jer se na suncu gube ljekovite tvari. Lišće je najsvježije dok je biljka mlada, sve do cvatnje. Beru se samo zdravi listovi - bez bljedila, žutila ili šteteod kukaca.
Najbolje vrijeme za berbu cijele biljke jest neposredno prije otvaranja cvjetova. Cvjetove je najbolje ubrati u podne po suhome vremenu. Ubiru se kad su otvoreni. Sjemenke se beru po toplom suhom vremenu kad su zrele, ali prije nego što se počnu rasipati. Korijenje se bere u jesen, kad se nadzemni dijelovi biljke osuše i uvenu. U to su vrijeme u korijenju pohranjeni koncentrirani ljekoviti sastojci.
Korijenje jednogodišnjeg bilja iskopava se kad mu razvojni ciklus završi, potkraj godine, a korijenje višegodišnjeg bilja u drugoj ili trećoj godini rasta.
Stabljike bilja vežu se konopcem i objese naopako. Ne smije ih se pregusto slagati da zrak može kružiti. Ne bi ih trebalo vezati više od devet. Ako je prostor prašnjav, zaštitite ih papirnatom vrećicom bez dna.
Bilje se suši na toplom, suhom i mračnome mjestu koje se može dobro prozračiti. Prva 24 sata idealna je temperatura od 32°C, a potom od 24 do 26°C. Na nižim temperaturama sušenje traje dulje.
Sušenje je završeno kad je lišće suho kao papir i krhko, ali ne toliko da se dodirom pretvori u prah. Korijenje se suši na višoj temperaturi (oko 50°C), a može i u pećnici uz stalno okretanje, dok ne postane krhko.
Forum za permakulturu u hrvatskoj 
